Kako procijeniti informacije kojima smo svakodnevno preplavljeni
Procjenjivanje informacija vještina je koja se uči (ili koja bi se trebala učiti) kao što se uči bilo koji drugi predmet. S tom razlikom da će vam ta vještina trebati tijekom cijelog života neovisno o tome čime ćete se baviti.
Nekad davno, u pradavna vremena, u školskoj su se knjižnici samo posuđivale lektire. Danas – kada tijekom jednog dana primimo informacija koliko ih u srednjem vijeku ljudi nisu primili tijekom cijeloga života – jedna od temeljnih uloga knjižničara je poučiti korisnike kako da se snađu u moru informacija.
Kako prepoznati relevantne (bitne, važne i značajne) informacije u gomili nebitnih, nevažnih, netočnih – i štetnih? I mnogim odraslima je to teško – ne prepoznaju lažne i štetne vijesti pa ih često dijele smatrajući ih relevantnima, a posebno je važno da vještine snalaženja u svijetu informacija razviju učenici.
Propitivati bismo trebali sve – ne samo članke u medijima nego i lekcije u udžbenicima, filmove, razgovore. Kritički treba razmišljati o svemu što nas okružuje, o svemu što čitamo, gledamo ili slušamo.
Jednom kad to naučimo, kada tu vještinu savladamo, bit će nam lakše učiti, a po završetku srednje škole bit će lakše snaći se u svijetu.
Ako ste u dvojbi je li neka informacija lažna, bitna ili pouzdana, prije negoli je podijelite s drugima, prije negoli vas prestraši ili zabrine, zapitajte se uvijek:
- TKO je to rekao? (netko koga poznajemo, kome vjerujemo?)
- ŠTO je rekao? (činjenice ili nečija mišljenja?)
- GDJE je rečeno? (javno ili privatno, u lice ili s leđa?)
- KAD je rečeno? (za vrijeme, prije ili nakon nekog događaja?)
- ZAŠTO je rečeno? (da nešto pojasni ili da nagovori na dobro ili loše?)
- KAKO je rečeno? (jasno, nejasno, optužujuće, ljutito, laskavo)
Ako ste u dvojbi i nakon što ste si odgovorili na ovih šest ključnih pitanja za razvoj kritičkog mišljenja – iskoristite uslugu Pitaj knjižničara. Javite nam se e-mailom i rado ćemo vam pomoći riješiti dvojbu.
