Poticajnim programom za učenike pulski sajam knjiga puni rupe obrazovnog sustava

---

Svi znate koliko učenici vole lektiru. Svaki put kad dobiju zadatak pročitati novu potuku se oko – najtanjeg izdanja. Džaba ponavljam da im je bolje uzeti onu s većim fontom, pogovorom i predgovorom. Ne vjeruju mi nikako. Ako je lektira tanka, kući će otići sretni…

No sve se to mijenja otkad je ekipa s pulskog sajma uvela programe za učenike vezane baš uz lektiru. Više se ne traže (samo) tanke – traže se one o kojima su Pirke i njegovi gosti pričali na sajmu.

“A imamo li mi tog Marqueza u knjižnici?”, čulo se tako, među ostalim, kod učenika polaznika Novinarske grupe koji su imali priliku sudjelovati u programu pulskog sajma knjiga – oazi navlakuši za čitanje i zaljubljivanje u književnost – drugu godinu zaredom svaki dan od 9. do 13. prosinca od 11 do 13 sati.

Knjiga i književnost uporno preživljavaju

Osim o Marquezu, ove se godine pričalo o Shakespeareu, Krleži, o ruskim klasicima, o groznim naslovnicama klasika koje odbijaju učenike i o tome kako klasike prilagoditi novim generacijama. Povezali su tako gosti novinari i književnici Shakespearea sa serijama “Narcos” i “Game of Thrones”, Krležu kao ikonu, pisca i snažnu javnu ličnost s influenserima i kraljevima društvenih mreža, ispričali pikanterije iz života pisaca (“kad netko padne razred – roditelji su bijesni, ali sad im možete reći da je i Krleža pao razred!”), sve kako bi učenici shvatili da mrtvi klasici stvarno nisu bili dosadni likovi.

Današnjem vremenu nedostaje beskompromisnost

“Krleži je bilo smiješno biti akademik kao što je meni smiješno kad vidim današnje akademike”, rekao je Vlaho Bogišić ističući piščevu beskompromisnost koja nedostaje u današnjem vremenu javnog licemjerja.

“Miroslav Krleža bio je kao rijeka s puno vrtloga. Bio taj vrtlog poezija, proza, esejistika ili roman uvijek vas povuče i proguta”, rekao je Boris Rašeta istaknuvši da Krleža neće nikada prestati biti bitan, no postoji zrelost koja se mora dostići za takvu vrstu teksta.

A čime god se bavili, poručio je učenicima voditelj programa PULikulArna reforma Emir Imamović Pirke, jezik se obogaćuje samo na jedan način – a to je čitanje. Ne postoji drugi način.

Monika Herceg: Bunt je dobar – spasili su me profesori koji su me razumjeli

Jednako živo i zanimljivo predstavljene su im i mlade suvremene pjesnikinje u programu Pop-lektira. Malo se učenika danas susreće sa suvremenom poezijom. Voditelji Kruno Lokotar i Nevena Trgovčić našalili su se da su najsuvremeniji pjesnici o kojima učenici mogu čuti u školi – odavno mrtvi. Sajam im je zato omogućio da susretnu žive i mlade, nagrađivane i društveno angažirane pjesnikinje.

“Bunt je dobar. Bila sam odličan učenik i istovremeno imala najveći broj neopravdanih sati. Profesori koji su me razumjeli su me spasili, hvala im na tome”, rekla je mlada fizičarka i nagrađivana pjesnikinja Monika Herceg oduševljenim učenicima.

Ukazala im je i na mnoge danas važne teme – prešućivanje i ignoriranje doprinosa žena u znanosti u školskim udžbenicima, potrebi da žene budu glasne i ne daju da im se uzme ono što su izborile, potrebi da brišemo granice umjesto da podižemo zidove i da ne nasjedamo na priče da će nam netko nešto uzeti (“migranti”) te ne damo nikada da nam uzmu ljudskost.

Najsnažniji aplauz dobila je nakon čitanja pjesama “1940. Nada Sremec piše da žene po selima umiru od abortusa nekontrolirano kao u Africi” i “Teleskopi Jocelyn Bell približavaju pjesnikinji prazninu”. Možete ih pronaći u zbirci “Lovostaj” u vašoj knjižnici, na kojoj je i Monikina topla posveta gimnazijalcima. Zbirke su razgrabljene, jedva smo stigli uhvatiti jedan primjerak.

Svjesna da svi ne vole poeziju i da nije dobro praviti se da poezija godi svima, Herceg je pustila učenicima jednu drugačiju poeziju – pjesmu Milene Marković “Jebo vas CV”. Poručujući im da se ne opterećuju nametnutim društvenim okvirima.

Dorta Jagić: Dopustite si slobodu!

Od također vrlo mlade pjesnikinje Martine Vidaić angažirane u borbi protiv društvene nepravde (“nokti indijske djece grebu iz etikete”) učenici su čuli da su pjesnici u sustavu jezika neka vrsta buntovnika. Često krše jezična pravila i zato mladi nerijetko ne razumiju poeziju u pravom smislu te riječi.

Dorta Jagić, diva suvremene poezije, rekla je da je poezija najbolja riječ na najboljem mjestu. Zašto? Jer je poezija minijatura, jer se itekako moraš potruditi naći tu najbolju riječ – da čitatelj ne bi rekao “e ovo sam čuo već milijardu puta”.

Učenike je u poeziju uvela kroz igru koju su osmislili nadrealisti čiji je običaj bio poeziji prilaziti kao igri. Nakon igranja i čitanja učeničkih poetskih uradaka pustila im je Charlesa Bukowskog koji je čitao svoju jednostavnu, ali moćnu pjesmu “Go All The Way”.

Govorila je zatim o važnosti da budemo hrabri suprotstaviti se svim nepravdama. Možda ćemo izgubiti sve – curu, dečka, prijatelje, obitelj, posao – ali imat ćemo sebe.

Program sajma inspiracija za knjižničare i nastavnike

“Shakespearea bi učenici najprije trebali gledati, a tek onda čitati”, istaknuo je Jurica Pavičić na sveopće odobrenje mlađarije. Osim o književnosti, čuli su učenici nešto i o filmu, inače također zanemarenom kroz čitavo njihovo školovanje. Rijetko je koja ekranizacija Shakespearea dobra, ali kad vam Jure preporuči najbolje, lako je nakon gledanja takvih filmova shvatiti Williamove stihove pune jezičnih zavrzlama.

Uživali su i u glazbi. Zapjevao im je ni više ni manje nego Darko Rundek. Zamislite kad vam Rundek kaže: “Kako Čehov lijepo piše, koje je to bogatstvo detalja. Kao da ti je netko otvorio oči, oprao prozore.” Tko nakon ovakvih riječi ne bi posegnuo za njegovom knjigom?

A družili su se naši novinari i o istinoljubivom novinarstvu slušali prisustvujući Doručku s autorom Borisom Dežulovićem, kojem su uručili prvi broj Žurnala u kojem je i intervju s njim.

Neprocjenjivo je ovo iskustvo za mlade ljude koji postaju publika koja čita i koja misli. Sve je manje slobodnomislećih ljudi u našoj zemlji i velika je zasluga sajma u stvaranju misleće publike – one koja će reagirati na društvenu nepravdu i možda postati korektiv društva.

Programa sajma namijenjenog učenicima ne bi bilo bez agilne Slavice Ćurković, koja godinama u osmišljavanje ovog vrijednog i kvalitetnog koncepta ulaže ogroman trud i energiju te angažira voditelje i goste.

Što su još naučili sudjelujući u ovom programu kao pravi akreditirani novinari pokazat će vam u novom broju Žurnala koji vrijedno pripremaju.

Učenici su programe pratili u prisustvu knjižničarke i mentorice Ivane Petrinić.

Klikni i podijeli