U knjižnici obilježena druga godišnjica smrti Predraga Lucića – zaštitnika zdravog razuma
Prije dvije godine, kada nas je prerano napustio, odali smo hommage novinaru i književniku Predragu Luciću. Danas smo se opet prisjetili tog hrabrog i važnog autora najpoznatijeg po satirično-parodijskoj poeziji. Maturantice Noemi Legović i Eva Ban čitale su iz Lucićevih čitanki koje se humorom i bistrom misli opiru zaglupljivanju i blaženom neznanju – čitanke iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola „Sun Tzu na prozorčiću“ i čitanke za ponavljače povijesti u drugim razredima domoljubnih, poslovnih i trgovačkih škola „Bezgaća povijesne zbiljnosti 1“. Prisjetili smo se i jedne od najpoznatijih rubrika u povijesti novinarstva Greatest Shits (koju je uređivao Lucić) te smijehom popratili čitanje najlegendarnijih izjava.
„Lucić je uvijek imao svoj cilj i cijeli je život odbijao biti dijelom čopora. Svijetlio je svojim raskošnim talentom i dobrotom. Sve što danas možemo reći mladim novinarima je da čitaju Lucićeve tekstove jer je to zlatni rudnik kakvoga u hrvatskom novinarstvu nema“, istaknuo je Saša Leković, predsjednik HND-a.
Feral – svjetlo u godinama kolektivnog mraka
Zajedno s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem 1. lipnja 1993. godine Predrag Lucić utemeljio je tjednik Feral Tribune u kojem je od 1988. do 2008. ispisao brojne tekstove, kreirao fotomontaže i uređivao razne rubrike. Komentirali smo stoga i kultne Feralove naslovnice te govorili o važnosti tog tjednika.
Tijekom izlaženja Ferala – značajnog po stalnoj afirmaciji prava na drugačije mišljenje – njegovi osnivači i novinari doživljavali su brojne pritiske: od onemogućavanja izlaženja, namjernog opterećivanja uvećanim porezima i mobiliziranja glavnog urednika do prisluškivanja redakcije i autora lista te brojnih tužbi, a istovremeno – skupa s tužbama – pristizala su im međunarodna priznanja.
Novinarska, moralna i civilizacijska vrijednost Ferala
Feralova satira govorila je o ozbiljnim stvarima, a ozbiljni dio lista govorio je o temama koje su u Hrvatskoj bile sustavno prešućivane. Iz broja u broj u Feralu se moglo čitati o ratnim zločinima, korupciji, pretvorbenoj i privatizacijskoj pljački, Tuđmanovoj autokraciji.
Iako je Feral djelovao kao korektiv društva, što je temeljna misija novinarstva kao profesije i poziva, iako je bio zanatski odlična novina (njegovao je istinoljubivo i pošteno novinarstvo), a uz sve to bio i beskrajno duhovit (na festivalu političke satire u rujnu 1998. proglašen najboljim satiričkim listom godine), pokušaji discipliniranja Ferala stari su koliko i sam tjednik, ali sloboda i smijeh žive i dalje, a otkrivanje vrijednosti ovog jedinstvenog tjednika iz malog splitskog pogona – vrijednosti novinarske, satirične, jezične, umjetničke, političke, moralne, civilizacijske – za neke mlade ljude tek počinje.
Princip Feralove satire – ne ići na slabijeg
Uloga satire u slobodnom društvu vrlo je važna. Satira je književni oblik u kojem se ismijava pojedinac, zajednica, država ili vlast i u pravilu je usmjerena na najmoćnije u nekom društvu – ruga se i sprda na njihov račun s namjerom da se ukaže na nešto negativno i potakne promjena na bolje. Stoga je često korištena kao sredstvo političke borbe.
„Feral je posjedovao ubitačan humor, ali kod nas je postojao dogovor da nikad ne koristimo trač nego da reagiramo isključivo na nešto što je netko javno učinio. Bez tog principa čovjek sklizne u prljavštinu, a kako ćeš se prljav smijati, kako ćeš tako zamrljan biti slobodan“, isticao je Lucić.
Više o važnosti Ferala i njegovim osnivačima čitajte u monografiji Borisa Pavelića „Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune“ – koju možete pronaći i u vašoj knjižnici, kao i gore spomenute čitanke: „Sun Tzu na prozorčiću – čitanka iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola“ i „Bezgaća povijesne zbiljnosti 1 – čitanka za ponavljače povijesti u drugim razredima domoljubnih, poslovnih i trgovačkih škola“.
Događaj je organizirala, plakat izradila i satiričnu poeziju za čitanje odabrala knjižničarka Ivana Petrinić u suradnji s nastavnicom hrvatskog jezika Helenom de Karina iz Prve riječke hrvatske gimnazije, koja je na sličan način obilježila današnji dan u riječkoj gimnaziji.
